ušteda – Energetico

Javna rasvjeta i pametni gradovi: Moguće je i bez zaduživanja gradova i općina!

Teško je istaknuti poseban društveno opravdani razlog zašto se u Hrvatskoj od 127 gradova i 428 općina odnosno 555 jedinica lokalne samouprave tek njih 10-ak upustilo u projekte rekonstrukcije javne rasvjete, odnosno, projekte tzv. pametnih gradova kao cjelovito rješenje pametnog zadovoljavanja suvremenih javnih potreba. Jedan od razloga svakako je što lokalni javni menadžment nema dovoljno informacija o mogućnostima primjene suvremenih alternativnih modela koji omogućuju investicije izvan javnog duga. Kako bismo ih potaknuli na provedbu takvih projekata, za čiju provedbu u Republici Hrvatskoj postoji kvalitetan i pouzdan zakonski okvir (Zakon o prostornom uređenju, Zakon o gradnji, Zakon o energetskoj učinkovitosti, Zakon o javno-privatnom partnerstvu, Zakon o komunalnom gospodarstvu, Zakon o zaštiti od svjetlosnog onečišćenja i drugim zakonima i uredbama), odlučili smo se među stručnjacima istražiti koje im se sve opcije stoje na raspolaganju.

Kada se govori o investiranju u sustav javne rasvjete onda se misli na dva moguća modela provedbe. Prvi je tzv. tradicionalni model odnosno model “klasične” javne nabave u kojem naručitelj traži najpovoljnijeg izvoditelja radova i isporučitelja opreme. Drugi model je model javno-privatnog partnerstva o kojem se u medijima govori malo te, kako kažu naši sugovornici, ima izrazito negativan predznak. Međutim, takav stav proizlazi iz nedovoljnog poznavanja tržišta, projekata i same prakse provedbe takvog modela. Laički rečeno, riječ je o modelu u kojem javni partner traži najpovoljnijeg pružatelja usluge, dakle privatnog partnera. Javno-privatno partnerstvo, konkretno u provedbi projekata rekonstrukcije sustava javne rasvjete, jest i jedno od najprihvatljivijih rješenja koja bi mogla značajno ubrzati provedbu projekata iz područja energetske učinkovitosti, a u prilog tomu idu i značajne razlike u odnosu na spomenuti tradicionalni model.

Tako se u modelu javno-privatnog partnerstva u izračun vrijednosti nabave uzimaju ukupni životni troškovi, dok se kod tradicionalnog modela u izračun uzimaju kapitalni troškovi. Osim toga, naručitelj definira standarde javne usluge i traži najpovoljnijeg izvršitelja koji će te standarde isporučiti uz najmanje ukupne životne troškove. U ugovornom razdoblju, nakon što se sustav javne rasvjete stavi u funkciju, naručitelj (odnosno, automatizirani sustav) kontinuirano mjeri isporučeni standard javne usluge i plaća samo isporučeni standard usluge. Naknada na osnovu javno-privatnog partnerstva ne predstavlja zaduženje, već tekući proračunski trošak, tj. trošak isporučene usluge. Ukupan iznos naknada koju naručitelj može ugovoriti definiran je člankom 89. Zakona o proračunu i iznosi 25% prihoda prethodne godine umanjeno za kapitalne rashode. Naručitelj počinje plaćati naknadnu na osnovu javno-privatnog partnerstva tek kada se sustav javne rasvjete stavi u stanje pune funkcionalnosti.

Važno je naglasiti i to kako instrumenti osiguranja plaćanja naknade na osnovu javno-privatnog partnerstva koju daje naručitelj, primjerice zadužnica, ne predstavljaju zaduženje. U svrhu provedbe projekata javno-privatnog partnerstva, u konkretnom slučaju javne rasvjete, odabrani ponuditelj osniva društvo posebne namjene koje postaje stvarni izvršitelj (privatni partner) u provedbi projekata, a provedba projekta posredstvom toga društva osigurava naručitelja i kreditore od financijskih neprilika matičnih društava – društava odabranih ponuditelja. Sva sredstva potrebna za namirenje ukupnih životnih troškova, dakle izgradnje, operativnih, zamjene istrošenih materijala, upravljanja, financijski i slično, osigurava u cijelosti privatni partner, a po isteku ugovora o javno-privatnog partnerstvu vrši se prijenos vlasništva u korist naručitelja. U modelu javno-privatnog partnerstva moguće je pod istim uvjetima kao i kod tradicionalnog modela koristiti subvencije poput subvencija koje dodjeljuje Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost.

Projekte rekonstrukcije javne rasvjete nužno je provoditi i u prilog tomu idu ciljevi koji se time ostvaruju: smanjenje troškova za energiju i održavanje, zaštita od svjetlosnog onečišćenja, podizanje standarda javnih usluga te mogućnost jednostavne integracije s ostalom infrastrukturom koju u konačnici sadrže tzv. pametni gradovi. Kako bi se ti ciljevi ostvarili, nužno je da gradovi i općine osim njih prepoznaju i prednosti javno-privatnog partnerstva tj. takvog modela ulaganja kojim sve te ciljeve mogu ostvariti na optimalan način. Prednosti takvog modela su mnogobrojne, no najvažnije je da naručitelj dobiva najbolju vrijednost za svoj novac, da mu pripremu projekta provodi stručna osoba (savjetnik) po modelu “ključ-u-ruke”, da djeluje unutar zakonski reguliranog modela, da se neće zadužiti, da za njega nema rizika tj. da kompletan rizik preuzima privatni partner, da uslugu plaća tek po isporuci, da na takav način podiže standard javne usluge, da ima otvorenu mogućnost sufinanciranja projekta te da se troškovi pripreme projekta prenose na privatnog partnera. Naravno, realizacijom projekta javne rasvjete u okviru koncepta pametnih gradova, stvara se značajna društvena korist cijele zajednice.

Sam postupak pripreme projekta rekonstrukcije javne rasvjete kroz model javno-privatnog partnerstva u svojoj je biti prilično jednostavan. Naručitelj bi trebao identificirati potrebu za investiranje u sustav javne rasvjete. U skladu s propisima iz područja javno-privatnog partnerstva odabire savjetnika za poslove pripreme projekta, a trošak u tom smislu se prenosi na privatnog partnera. Izrađenu dokumentaciju naručitelj treba dostaviti Agenciji za investicije i konkurentnost na ocjenu i odobrenje te po odobrenju provesti postupak odabira najpovoljnijeg privatnog partnera. Nakon provedenog postupka, s odabranim privatnim partnerom se zaključuje ugovor o javno-privatnog partnerstvu. Potom se izvode radovi u sustavu javne rasvjete i nakon dovršetka započinje se s isporukom ugovorenih standarda, a s isporukom standarda, tj. usluge rasvjetljavanja javnih površina, i plaćanje javnog partnera. Za vrijeme trajanja ugovora naručitelj kontinuirano mjeri isporučeni standard i plaća samo isporučeni standard. Po okončanju ugovora izvršitelj prenosi sustav javne rasvjete u vlasništvo naručitelja na samostalno upravljanje.

Za bolju budućnost tvrtke trebaju nove energetske tehnologije

Trošak energije neprestano raste. To ima izravan utjecaj na konkurentnost naših poduzeća. Mnoge velike tvrtke i javna tijela su već napravile pomak prema većoj energetskoj učinkovitosti, kao i mala i srednja poduzeća. No, za njih, provedba mjera štednje energije može biti složen proces. U to je uključeno puno istraživanja, inženjeringa, montaže i praćenje rada. Također, mogućnost brzog financiranja zahtijeva puno truda i stručnosti.

Energetska učinkovitost predstavlja problem u mnogim organizacijama.

Smatramo da mnoge tvrtke odgađaju mjere uštede energije, jer žele zadržati kapital za svoje osnovne djelatnosti. I to s pravom. Zato sve više i više tvrtki se odlučuje za vanjski energetski menadžment. Vanjsko upravljanje energijom ili tzv. financiranje od treće strane je moguće rješenje za provedbu željene mjere bez ulaganja.

Kako radi vanjsko upravljanje energijom?

Nakon temeljitog skeniranja energije, navode se i opisuju mjere koje će postići značajne uštede energije za Vašu tvrtku. Ova studija također daje detaljne savjete o tehničkoj izvodljivosti i financijskoj održivosti projekta. Menadžer vanjske energije financira projekt i provodi mjere za uštedu energije. Nakon toga,menadžer vanjske energije čini instalaciju dostupnom za malo i srednje poduzetništvo, za fiksnu godišnju naknadu, koja ostvaruje zajamčenu uštedu. U principu, taj proces se može izvesti za svaku mjeru, kako bi se postigla maksimalna energetska učinkovitost tvrtke.

Kako trošiti manje struje i uštedjeti

Jedan od najvećih planetarnih problema današnjice je iscrpljivanje neobnovljivih izvora energije. Bez mnogo priče, stvar je moguće shvatiti na jednom sasvim prostom primeru. Recimo, ukoliko potrošimo 1.000 kWh električne energije, to znači da smo potrošili 1,3 tone uglja koji se stvarao milionima godina. Sagorevanje tog istog uglja u atmosferu emituje štetne gasove, stvara veliku količinu pepela i na taj način zagađuje okolinu.

Bez obzira na ne baš dobru situaciju što se tiče energetskih resursa i stanja životne sredine, još uvek imamo izbor. Taj izbor bi svakako trebalo da bude štednja energije i, samim tim, zaštita životne sredine. Neke stvari su očigledno još uvek u našim rukama. Stanje je takvo da je vreme da se upali crvena lampica. Tri najvažnija i svima razumljiva razloga za štednju energije jesu:

– smanjenje troškova domaćinstva,

– ušteda energenata za buduće generacije,

– sprečavanje zagađenja prirode.

Racionalizacija potrošnje električne energije na nivou domaćinstva je moguća, jednostavna je i korisna. Moglo bi se reći – mali saveti za veliku uštedu.

Štednja energije u kuhinji

– Termostat frižidera podešavati između tri i pet stepeni Celzijusa.

– Frižider ili zamrzivač ne postavljati u blizini grejnih tela.

– Redovno proveravati da li vrata frižidera dobro dihtuju.

– Frižider ne držati otvoren duže nego što je neophodno.

– Redovno uklanjati naslage leda iz frižidera i zamrzivača jer se na taj način, osim uštede energije, produžava vek trajanja uređaja.

– Ne treba bez potrebe otvarati vrata rerne šporeta jer se tako snižava temperatura za 15 stepeni Celzijusa.

– Uvek birati ringlu na šporetu prema veličini posude u kojoj se priprema jelo.

– Uvek koristiti poklopac na posudi jer se time skraćuje vreme kuvanja, samim tim i potrošnja energije.

– Ringlu isključivati nešto pre kraja kuvanja jer je ona akumulirala dovoljno toplote koju je moguće iskoristiti.

– Mašine za pranje veša i posuđa uvek uključivati kada su

pune, uz izbor adekvatnog programa za pranje, ako je moguće na nižoj temperaturi.

– Uvek birati najviši energetski razred pri kupovini novih uređaja. Energetski razredi su označeni slovima od A do G i kreću se na skali od zelene do crvene boje, kao što možete videti na fotografiji na kojoj je prikazan energetski prozor. Zelena boja i A klasa označava najmanju potrošnju i najviši razred.

– Takođe, potrebno je dobro proučiti uputstvo i savet proizvođača, to će svakako dovesti do toga da uređaj pouzdanije i duže radi.

Pošto nema prostora i vremena da se udubljujemo u rad svakog električnog uređaja posebno, odlučili smo da uštedu prikažemo na primeru mašine za pranje posuđa.

Pre svega, preporučljivo je pre odabira mašine za pranje posuđa pogledati tehničku dokumentaciju. Sigurno je da ručnim pranjem posuđa trošite više vode, ali i energije za zagrevanje te iste vode, nego korišćenjem mašine za pranje posuđa. Iz tog razloga su mašine za pranje posuđa u startu ekonomičnije.

Trebalo bi uvek gledati najefikasnije uređaje (AAA razred) te bi svakako trebalo izabrati najprikladniji program. Na primer, ukoliko se godišnje pere 220 puta u mašini za pranje posuđa, optimalnim punjenjem i odabirom programa moguće su uštede preko 100 kWh, odnosno petsto i više dinara.

Zatim izborom prikladnog deterdženta i njegovom efikasnošću moguće je izbeći rad na visokim temperaturama. Ukoliko imate dotrajalu mašine za pranje posuđa, odmah je zamenite – nova može biti i do 30 odsto efikasnija.

Mehaničkim (ručnim) odstranjivanjem nečistoća, te optimalnim punjenjem moći ćete izabrati primereniji način, tj. mod pranja i ostvariti uštede. Izbegavajte pretpranje iz razloga što su mnoge mašine za pranje posuđa dovoljno jake da očiste posuđe i bez tog programa.

Ukoliko vam nije bitna brzina sušenja, nakon pranja isključite mod sušenja na električne grejače i pustite da vazduh sam odradi svoj posao. Pokušajte da koristite mašinu za pranje posuđa u periodima nižeg opterećenja (jeftinija tarifa) kako biste izbegli dodatne troškove. Ukoliko imate mogućnost spajanja na toplu vodu, učinite to – gas i nafta su jeftiniji od električne energije. Zaključujemo da iako na prvi pogled kućni aparati ne troše mnogo, moguće su velike uštede.

Uzimajući dva ekstremna slučaja – rasipnička porodica s lošom mašinom za pranje posuđa i štedljiva porodica s mašinom za pranje posuđa AAA klase, razlika u godišnjim troškovima može biti gotovo trostruka, odnosno energetski gledano – preko 500 kWh (što bi u novcu bilo između dve i četiri hiljade dinara). Dovoljno argumenata za pitanje da li posuđe efikasno peremo. Naša preporuka je da ne bacate novac i ne samo da uštedite energente za buduće generacije i svojim doprinosom sprečite zagađenje prirode već i značajno uštedite za vaše domaćinstvo.

Štednja energije u kupatilu

Najveći rasipnici u kupatilu su svakako bojleri, te stoga sledi nekoliko uputstava vezanih za njihov rad.

– Termostat bojlera podešavati na temperaturu od 50 do 60 stepeni Celzijusa.

– Najekonomičnije je uključivati bojler za vreme tzv. perioda jeftinije struje.

– Isključivati bojler kada se stan napušta na duže vreme.

– Redovno čistiti kamenac jer naslage na grejaču povećavaju potrošnju energije i izazivaju kvarove.

– Neophodno je popraviti sve neispravne slavine jer je potrošnja vode isto potrošnja energije.

Štednja energije u dnevnom boravku

Što se tiče uštede energije u dnevnom boravku, ona je najčešće vezana za osvetljenje.

– Poželjno je što više koristiti prirodno svetlo jer je ono najprijatnije i najzdravije za oči.

– Uvek treba gasiti svetlo u prostoriji u kojoj niko ne boravi.

– Preporuka je da se koriste štedljive sijalice. Nešto su skuplje od običnih sijalica, ali znatno duže traju. Pored toga, troše pet puta manje električne energije, a emituju istu količinu svetlosti.

Kada su u pitanju klima-uređaji, preporučuju se oni što višeg energetskog razreda, po mogućstvu A.

Klima-uređaje je najbolje postavljati u onom delu prostorije gde pada senka jer na takvim pozicijama troše manje energije.

Grejanje prostorija

Prilikom gradnje ili renoviranja stana ili kuće trebalo bi postaviti toplotnu izolaciju spoljnih zidova i krovne površine. Tako se poskupljuje sama gradnja, ali se brzo isplati.

– Stare prozore i vrata koji su u lošijem stanju trebalo bi zameniti, ukoliko naravno imate sredstava za to. „Termopan“

stakla i prozori sa više komora najbolje zadržavaju toplotu.

– Zaptivnim trakama izolovati prozore i vrata u stanu. Time se obezbeđuje od dva do tri stepena Celzijusa viša temperatura u stanu, a cena im je pristupačna.

– Obezbediti što bolje strujanje vazduha oko grejnih tela. Znači, potrebno je otkloniti sve potencijalne prepreke.

– Ukoliko posedujete sopstveni kotao, bilo bi dobro da ugradite pumpu promenljivog protoka i termostatske ventile na radijatore, jer je takođe moguće regulisati potrošnju energije, što znači i uštedeti istu.

– TA peći puniti za vreme tzv. perioda jeftinije struje.

– Uvek angažovati kvalifikovanog majstora za redovno održavanje instalacija grejanja.

Štednja energije u radnim prostorijama – kod kuće i na poslu

Svi elektronski uređaji koje koristimo u radnim prostorijama: računar, monitor štampač, skener, televizor i slično mogu postati štediše ukoliko njima na određeni način rukujemo.

– Pre svega, pri kupovini trebalo bi izabrati uređaje sa oznakom Energy Star (energetska zvezda). Takva oznaka garantuje najmanju potrošnju električne energije.

– Kada su navedeni uređaji na tzv. stendbaj režimu (spreman za rad), oni i dalje troše energiju, nekad čak i do 40 odsto ukupne potrošnje.

– Poželjno je potpuno isključivati uređaje kada ih ne koristite duže od jednog dana.

To bi bile osnovne informacije što se tiče samih domaćinstava. Nadamo se da smo uspeli da bar na trenutak usmerimo vaše misli na pomenute probleme.

U našoj zemlji promovisanje racionalne potrošnje energije vrši Republička agencija za energetsku efikasnost. To je njihova misija i u skladu s tim pokretači su brojnih kampanja tog tipa.

Odnedavno su i zvanični partner Evropske kampanje za unapređenje svesti i promenu opšteg pogleda na energiju. Njihov osnovni cilj, koji bi svako od nas mogao i trebalo da podrži,jeste stvaranje navike da