Nafta – Energetico

Nove smjernice za vađenje nafte iz mora

Ministar zaštite okoliša i prirode Slaven Dobrović dobio je od Europske komisije “zeleno svjetlo” za okvir novog Plana gospodarenja otpadom za razdoblje od 2016. do 2022. a time i za unaprjeđenje postojećeg sustava koji se bazira na prethodnom Planu i izgradnji 13 centara za gospodarenje otpadom koji bi godišnje stvorili od 500 do 1000 kuna dodatnih komunalnih troškova po kućanstvu.

“Unaprjeđenje sustava gospodarenja otpadom na kojem radimo omogućit će veću financijsku i ekološku održivost sustava. Za građane to znači kvalitetniju komunalnu uslugu, prihvatljivije troškove odvoza otpada, a za poduzetnike priliku da otvore nova radna mjesta u sektoru gospodarenja otpadom”, izjavio je za Hinu ministar Dobrović.

Poručio je da će poboljšanje sustava gospodarenja otpadom omogućiti Hrvatskoj da ispuni preuzete obveze Europske unije, a to znači da joj neće morati plaćati kaznene penale. Ministar je podsjetio i na zakonsku obvezu gradova i općina da građanima omoguće odvojeno prikupljanje otpada. Gradovi i općine dužni su stvoriti sustav koji će poticati građane na odvojeno prikupljanje otpada, istaknuo je Dobrović.

Bugarska gradi dvije nove hidrocentrale

I Šveđani žele izgraditi platformu na Jadranu

Italija glasuje na referendumu o svojim offshore platformama

Više od 50 milijuna Talijana pozvano je da se u nedjelju izjasni na referendumu, delikatnom za vladu Mattea Renzija, oko trajanja eksploatacije nafte i plina iz priobalnih crpilišta od kojih su neka na manje od dva kilometra od talijanske obale.

Glasački uredi otvoreni su u 7 sati a zatvorit će se u 23 sata.

Već tjednima traje rasprava između zaštitnika okoliša, poslovnog svijeta i vlade, oko toga koliko vremena naftne kompanije mogu crpiti na moru, na priobalnim platformama, crpilištima smještenima na manje od 12 nautičkih milja (22 kilometara) od talijanskih plaža.

Izglasavanje “ne” u nedjelju omogućilo bi naftnim tvrtkama, prvenstveno talijanskoj energetskoj tvrtki Eni da koristi crpilišta do njihova iscrpljenja, kao što predviđa novi zakon koji je stupio na snagu u siječnju. Izglasavanje “da” značilo bi ukidanje zakona i vraćanje ograničenoj eksploataciji u trajanju predviđenom koncesijom koja istječe, ovisno o lokaciji, između 2018. i 2034.

Brojni komentatori ocijenili su da bi formulacija pitanja koje nameće izglasavanje “da” ako ste protiv, moglo zbuniti brojne birače.

Renzi je pozvao na apstinenciju. Ako se kvorum od 50 posto sudjelovanja ne dosegne, referendum bi ostao mrtvo slovo na papiru.

Sirova nafta: Utjecaji na cijenu od Dohe i Kuvajta do SAD-a

Štrajk u Kuvajtu pomogao je oporavku cijene sirove nafte tipa Brent na gotovo 45 dolara za barel, nakon što su osramoćeni ministri zaduženi za naftu napustili sastanak u Dohi bez ikakvog dogovora. Fokus je tako vrlo brzo prešao s prekomjerne proizvodnje i cjenovnog rata na najnoviji neželjeni poremećaj u isporuci nafte na globalno tržište, još jedan u nizu u proteklih nekoliko mjeseci koji je, uz smanjenu proizvodnju u SAD-u, potaknuo oporavak cijene sirove nafte i privukao ulagače, poručuje Ole Hansen, rukovoditelj za robna tržišta u Saxo banci.

“Stalne promjene cijene u oba smjera rezultat su nekoliko faktora, a važno je istaknuti da rastu cijene doprinosi već započeti rebalans među proizvođačima s visokim troškovima u SAD-u i Kanadi jer su primorani smanjivati proizvodnju. Ujedno, globalna potražnja polako i sigurno raste, pa potiče rast cijene, u kombinaciji s usporavanjem vađenja nafte u zemljama izvan Opec saveza“, nabraja Hansen i dodaje da su rezovi u kapitalnim troškovima, mjereni u milijardama dolara, doveli tržište u situaciju da će se težište prebaciti s prekomjerne isporuke u nedostatak nafte i time veću potražnju. Štrajk u Kuvajtu bio je pak samo kratkotrajna epizoda zbog koje se zaustavila isporuka na globalnu scenu više od 1,5 milijuna barela sirove nafte dnevno.

S druge strane, cijenu Brent nafte svakako će kočiti povećanje proizvodnje iz Irana i to u bržem ritmu no što se to očekivalo te stabilizirana Libija. Iz Libije je naime inače dolazilo oko 1,6 milijuna barela dnevno, a to se spustilo na oko 300 tisuća barela sirove nafte, no predviđanja su da će se Libija brzo vratiti na tu svoju nekadašnju prosječnu proizvodnju. Propali sastanak u Dohi ujedno bi mogao značiti da se promijenila struktura moći u Saudijskoj Arabiji pri čemu će onda porasti utjecaj politike na cijenu nafte. U slučaju da Saudijska Arabija usmjeri svoje ‘naftno oružje’ na Iran i započne s povećanjem proizvodnje, što su prijetnje koje su se mogle čuti ovih dana, ne može se isključiti povratak cijene na niskih 30 dolara za barel, smatra Hansen.

“Rekordne duge špekulativne pozicije za Brent naftu mogu kratkoročno značajno negativno utjecati na cijenu ako se dogode situacije da ulagači moraju brzo smanjiti izloženost. Također, situacija s propalom kontango taktikom s jedne je strane razveselila ulagače jer im je smanjila pritisak u držanju dugih pozicija, ali bi mogla dovesti do povećanja količine nafte na tržištu jer su propale kombinacije s držanjem zaliha“, kaže Hansen i pojašnjava da je šestomjesečni kontango, odnosno razlika u cijeni između prvog i šestog mjeseca na kupljenu naftu, bio 4,5 dolara u siječnju i od tada se srušio na sadašnjih minornih 1,5 dolar. Trenutno se napuštaju kombinacije s držanjem zaliha i to on i off shore ‘cash & carry’ ulagačkih kuća te se time smanjuje zasićenost na ionako prezasićenom tržištu.

Brent nafta u ovom će se kvartalu kretati između 35 i 45 dolara za barel, prije no što krene prema gore u drugoj polovici godine, do 50 dolara na kraju godine, predviđaju iz Saxo banke i podsjećaju na potražnju ulagača za naftom i, osim ako se dogode neki izazovi u kratkoročnim prognozama, trgovanje će se zadržati na navedenim razinama. Izvještaji ureda Energy Information Administration pri tome su jedan od ključnih parametara za odluke o trgovanju, smatra Hansen.

Ne smije se zaboraviti i na faktor rizika da cijena poraste dovoljno da ponovno dođe do novog poremećaja na tržištu pri čemu je važan mogući oporavak gospodarstava u Sjevernoj Americi i stabilizacija njihove, sada smanjene, proizvodnje, pa će se time ponovno povećati isporuke na globalno tržište, podsjeća glavni čovjek za analizu trgovanja naftom u danskoj investicijskoj banci.

Autor: © Portal croenergo.eu (T.M.) / ENERGO MEDIA SERVIS

Crna Gora je jedina bez bušotina na Jadranu

Podgorica, 24. travnja 2016. – Eksploatacija nafte i plina u Jadranskom moru nije novost; u gotovo svim zemljama koje dijele more desetljećima je prisutna – osim u Crnoj Gori koja, čini se, sa zakašnjenjem ulazi u tu priču i to u njenu početnu, istražnu fazu.

V.d. direktora Uprave za ugljikovodike Vladan Dubljević smatra, međutim, da se ne može govoriti o nepovoljnom regionalnom kontekstu koji prati nastojanje države da od tog sektora ostvari benefite, na što ukazuju organizacije za zaštitu okoliša i protivnici eksploatacije fosilnih goriva.

“U Jadranu se nafta i plin istražuju i proizvode više od 40 godina. Trenutno ima preko 1.500 istražnih i proizvodnih platformi. U talijanskom dijelu Jadrana je 1.358 istražnih bušotina, a u hrvatskom 133. Na talijanskom dijelu aktivno je više od 110 proizvodnih plinskih bušotina i 38 naftnih. U Hrvatskoj proizvodnih naftnih platformi nema, a plinskih je 18. U Albaniji se istraživanja provode već desteljećima. Grčka je prošle godine raspisala natječaj za istraživanje nafte i plina na deset blokova koji pokrivaju njenu cijelu zapadnu obalu, na samom ulazu u Jadran. Dakle, okruženje ne da nije nepovoljno prema ovim procesima, naprotiv, gotovo sve zemlje u Jadranu već desetljećima istražuju i proizvode ugljikovodike“, kazao je Dubljević za Pobjedu.

Ključni prigovor organizacija koje se zalažu za okoliša i mora je da postoji visok rizik od eksploatacije u bazenu kakav je jadranski. To, smatra Dubljević, ne znači da naftna industrija isključuje valorirziranje turističkih kapaciteta.

“Postoji veliki broj primjera u Jadranu, ali i šire gdje se ove industrije paralelno odvijaju. Samo primjer Hrvatske, gdje je 18 proizvodnih plinskih platformi koncentisano u Istri, koja je i turistički potencijal naših susjeda. Takođe, najviše bušotina, kako istražnih tako i proizvodnih, nalazi se upravo u talijanskom dijelu Jadrana, a i pored toga je Italija poznatija kao turistička destinacija. Grčka ima proizvodnju u zoni otoka Tasos, naftno polje Prinos. Platforme se nalaze na 8 do 18 km od obale, u dijelu u kom je u Grčkoj vrlo razvijen turizam“, rekao je on.

Autor/Izvor: © Portal croenergo.eu (T.M.) / ENERGO MEDIA SERVIS / RTCG

Saudijska Arabija planski želi okončati ovisnost o nafti

Rijad, 26. travnja 2016. – Mladi moćni princ Saudijske Arabije predstavio je u ponedjeljak ambiciozne planove okončanja ovisnosti tog kraljevstva o nafti i njegova pretvaranja u globalnu investicijsku silu.

Plan pod nazivom “Vision 2030” predviđa podizanje saudijskih prihoda koji nisu od nafte na 160 milijardi dolara do 2020. godine, odnosno 267 milijardi dolara do 2030. , dok su lani iznosili 43,6 milijardi dolara.

Planovi također uključuju promjene koje će utjecati na društvenu strukturu tog ultra-konzervativnog muslimanskog kraljevstva omogućavanjem ženama veće ekonomske uloge i poboljšanje statusa stanovnika iz inozemstva.

Sin kralja Salmana i zamjenik premijera Mohammed bin Salman rekao je da Saudijska Arabija, najveći svjetski izvoznik nafte, očekuje da će državna naftna kompanija Saudi Aramco biti procijenjena na više od 2.000 milijardi dolara kada na prodaju bude ponuđeno nešto manje od 5 posto dionica te kompanije.

Dodao je da će kraljevstvo povećati kapital svog javnog investicijskog fonda sa 600 milijardi riala (160 milijardi dolara) na 7.000 milijardi riala (2.000 milijardi dolara).

“Razvili smo ovisnost o nafti u Saudijskoj Arabiji. Nećemo dopustiti da se naša zemlja ikada više nađe na milosti kolebanja cijena sirovina ili vanjskih tržišta”, rekao je princ Mohammed na svojoj prvoj konferenciji na kojoj su sudjelovali međunarodni novinari. No, plan nije dao detalje kako će se to provesti.

Princ star 31 godinu dao je sigurne odgovore na pitanja o planu, te se čini da će njegovi komentari naići na primjedbe diljem zemlje, posebice mladih koji su suočeni s nezaposlenošću i gospodarskim padom unatoč naftnom bogatstvu te zemlje.

Čak i prije nego što su cijene nafte počele padati 2014. godine, ekonomisti su smatrali neodrživim fiskalnu politiku i gospodarsku strukturu Rijada, no pad prihoda od prodaje nafte požurio je reforme.

U središtu plana je restrukturiranje Javnog investicijskog fonda (PIF), za koji princ Mohammed tvrdi da će postati središte za ulaganja Saudijske Arabije u inozemstvu, dijelom prikupljanjem novca prodajom dionica Aramcoa.

Na pitanje gdje će Rijad naći sredstva za fond vrijedan 2.000 milijarde dolara, rekao je da će doći iz prijenosa vlasništva Aramcoa na PIF.

Zbog oštrog pada cijena nafte na svjetskim tržištima, Rijad je prošle godine zabilježio rekordni proračunski deficit od 98 milijardi dolara, a ni ove godine ne očekuju se značajnija poboljšanja u fiskalnim pozicijama.

Kako bi pokrila proračunski deficit, Saudijska Arabija planira kod inozemnih banaka uzeti kredit od 10 milijardi dolara, što će biti prvo zaduženje tog kraljevstva u najmanje 15 godina, izvijestio je nedavno Bloomberg.