Plin – Energetico

I Šveđani žele izgraditi platformu na Jadranu

Ministar zaštite okoliša i prirode Slaven Dobrović dobio je od Europske komisije “zeleno svjetlo” za okvir novog Plana gospodarenja otpadom za razdoblje od 2016. do 2022. a time i za unaprjeđenje postojećeg sustava koji se bazira na prethodnom Planu i izgradnji 13 centara za gospodarenje otpadom koji bi godišnje stvorili od 500 do 1000 kuna dodatnih komunalnih troškova po kućanstvu.

“Unaprjeđenje sustava gospodarenja otpadom na kojem radimo omogućit će veću financijsku i ekološku održivost sustava. Za građane to znači kvalitetniju komunalnu uslugu, prihvatljivije troškove odvoza otpada, a za poduzetnike priliku da otvore nova radna mjesta u sektoru gospodarenja otpadom”, izjavio je za Hinu ministar Dobrović.

Poručio je da će poboljšanje sustava gospodarenja otpadom omogućiti Hrvatskoj da ispuni preuzete obveze Europske unije, a to znači da joj neće morati plaćati kaznene penale. Ministar je podsjetio i na zakonsku obvezu gradova i općina da građanima omoguće odvojeno prikupljanje otpada. Gradovi i općine dužni su stvoriti sustav koji će poticati građane na odvojeno prikupljanje otpada, istaknuo je Dobrović.

BiH počinje uvoziti zemni plin iz Rusije

Crna Gora je jedina bez bušotina na Jadranu

Podgorica, 24. travnja 2016. – Eksploatacija nafte i plina u Jadranskom moru nije novost; u gotovo svim zemljama koje dijele more desetljećima je prisutna – osim u Crnoj Gori koja, čini se, sa zakašnjenjem ulazi u tu priču i to u njenu početnu, istražnu fazu.

V.d. direktora Uprave za ugljikovodike Vladan Dubljević smatra, međutim, da se ne može govoriti o nepovoljnom regionalnom kontekstu koji prati nastojanje države da od tog sektora ostvari benefite, na što ukazuju organizacije za zaštitu okoliša i protivnici eksploatacije fosilnih goriva.

“U Jadranu se nafta i plin istražuju i proizvode više od 40 godina. Trenutno ima preko 1.500 istražnih i proizvodnih platformi. U talijanskom dijelu Jadrana je 1.358 istražnih bušotina, a u hrvatskom 133. Na talijanskom dijelu aktivno je više od 110 proizvodnih plinskih bušotina i 38 naftnih. U Hrvatskoj proizvodnih naftnih platformi nema, a plinskih je 18. U Albaniji se istraživanja provode već desteljećima. Grčka je prošle godine raspisala natječaj za istraživanje nafte i plina na deset blokova koji pokrivaju njenu cijelu zapadnu obalu, na samom ulazu u Jadran. Dakle, okruženje ne da nije nepovoljno prema ovim procesima, naprotiv, gotovo sve zemlje u Jadranu već desetljećima istražuju i proizvode ugljikovodike“, kazao je Dubljević za Pobjedu.

Ključni prigovor organizacija koje se zalažu za okoliša i mora je da postoji visok rizik od eksploatacije u bazenu kakav je jadranski. To, smatra Dubljević, ne znači da naftna industrija isključuje valorirziranje turističkih kapaciteta.

“Postoji veliki broj primjera u Jadranu, ali i šire gdje se ove industrije paralelno odvijaju. Samo primjer Hrvatske, gdje je 18 proizvodnih plinskih platformi koncentisano u Istri, koja je i turistički potencijal naših susjeda. Takođe, najviše bušotina, kako istražnih tako i proizvodnih, nalazi se upravo u talijanskom dijelu Jadrana, a i pored toga je Italija poznatija kao turistička destinacija. Grčka ima proizvodnju u zoni otoka Tasos, naftno polje Prinos. Platforme se nalaze na 8 do 18 km od obale, u dijelu u kom je u Grčkoj vrlo razvijen turizam“, rekao je on.