ekologija – Page 2

Hrvatska jedna od ključnih država u aktivnostima poticanja održive gradnje

Europska banka za obnovu i razvoj (EBRD) i Europska mreža Svjetskog savjeta za zelenu gradnju (WGBC) potpisali su u srijedu na 12. međunarodnoj konferenciji o nekretninama sporazum o razumijevanju i suradnji za projekte zelene/održive gradnje, u čemu će Hrvatska imati jednu od važnijih uloga u cijeloj Europi.

“Hrvatska će biti jedna od ključnih država u aktivnostima EBRD-a za zelenu ili održivu gradnju te energetsku učinkovitost i smanjenje emisija ugljika“, izjavila je nakon potpisivanja direktorica EBRD-ovog sektora nekretnina i turizma Claudia Pendred na konferenciji o nekretninama.

Tu konferenciju u zagrebačkom hotelu Esplanade u srijedu i četvrtak organizira tvrtka Filipović savjetovanje s oko 400 domaćih i stranih sudionika, među kojima je na otvaranju i potpisivanju sporazuma bio i ministar graditeljstva i prostornog uređenja Lovro Kuščević.

Važnost Hrvatske u tom projektu označio je i drugi potpisnik sporazuma, direktor za Europu WGBC-a James Drinkwater naglasivši da je zelena gradnja velik globalni pokret u kojem Hrvatska ima vrlo važnu ulogu u regiji i šire u Europi te su stoga izabrali Zagreb za mjesto potpisivanja sporazuma s EBRD-om, koji donosi okvir za poticanje održive gradnje u 16 država Europe u kojima djeluju te institucije.

U sklopu te suradnje usuglasili su i akcijski plan za ovu godinu u kojem će upravo Hrvatska biti prva država s kojom će se surađivati i to putem Hrvatskog savjeta za zelenu gradnju, što će uključivati i suradnju u financiranju komponenti hrvatske energetske strategije za obnovu zgrada kroz projekt Build Upon koji je dio šireg europskog projekta iz programa Horizon 2020.

“Time će EBRD uz ostalo pridonijeti rješavanju problema nedovoljne ponude modernih, energetski učinkovitih i komercijalnih nekretnina u regiji i zemljama u kojima djeluje s ciljem da do 2020. za to područje poveća financiranje zelenih projekata na oko 40 posto svojih godišnjih ulaganja“, istaknuli su još Pendred i Vlaho Kojaković iz EBRD-a koji je dodao i da je zelena ekonomija općenito jako važna u aktivnostima EBRD-a u svih 36 zemalja u kojima djeluje.

Napominjući kako EBRD daje veliku važnost zelenim i projektima energetske učinkovitosti i u Hrvatskoj, direktorica EBRD-a za Hrvatsku i Sloveniju Vedrana Jelušić Kašić iznijela je da je EBRD do sada u 25 takvih projekata u Hrvatskoj uložio oko 380 milijuna eura te da su time u dvije godine već postignute velike uštede energije i smanjenje emisije ugljika.

“EBRD je krajem prošle godine za projekte energetske učinkovitosti u Hrvatskoj izdvojio 60 milijuna eura, a program za to, što ćemo i kako raditi, predstavit ćemo 4. svibnja“, najavila je Jelušić Kašić.

Predsjednica Upravnog odbora Hrvatskog savjeta za zelenu gradnju Petra Škevin najavila je da će ubuduće biti dosta aktivnosti na pripremi projektne dokumentacije za održivu gradnju i energetsku učinkovitost, kao i da će jedan od prvih konkretnih projekata biti za središte Splita.

Hoćete vrećicu? Odsad to košta diljem Europske unije!

Od 1. travnja je na snagu trebala stupiti smjernica Europske unije po kojoj 60% plastičnih vrećica u kojima trgovine pakiraju robu mušterijama moraju i koštati. Za dvije godine bi se trebalo plaćati za 80% vrećica.

O ekološkoj štetnosti plastičnih vrećica jedva da je još potrebno bilo što govoriti: koliko god nisu baš osobito izdržljive ni pouzdane, materijal od kojeg su proizvedene je znatno dugovječniji od kamena egipatskih piramida. Jer ta plastika se u prirodi ne razgrađuje nego se tek rasipa u sve sitnije komadiće, sve do mikročestica koje su već preplavile vode i oceane. S tim nesretnim vrećicama se truju ili čak guše i ljudi i ptice i ribe i mnoge druge životinje – a čovjek još nije došao pameti koliko su one opasne.

U prosjeku, svaki građanin Europske unije dobije po oko 200 plastičnih vrećica godišnje. Problem je u tome što je priroda bila veoma škrta s materijalima koji bi bili vodonepropusni, a plastika bez problema drži i agresivne tekućine poput kiselina ili lužina. Ali isto tako u prosjeku i ma koliko takva vrećica bila praktično vječita, životni vijek takve vrećice kada je doista koristite kao torbu je ravno – 25 minuta. Nakon toga završava u smeću, na ovaj ili onaj način.

Europska unija je shvatila da se tu ništa neće promijeniti – sve dok se građani ne “udare po džepu“. I tako je 1.4. na snagu trebala stupiti smjernica po kojoj najmanje 60% takvih plastičnih vrećica mora nešto koštati. Za dvije godine se taj postotak treba povisiti na 80%. Cilj EU-a je da se broj vrećica po glavi stanovnika do 2020. smanji na 90, a već 2025. trebalo bi biti manje od 40 plastičnih vrećica po stanovniku godišnje. Ta metoda funkcionira: u doba besplatnih vrećica u Irskoj je bilo 328 vrećica po glavi stanovnika godišnje. Nakon što su počele koštati 22 centa po komadu, broj je opao na – 16 komada godišnje!

Doduše, to su tek smjernice i članicama je ostavljeno da same odluče kako će to točno provesti. Njemačka zapravo nije osobito velik potrošač plastičnih vrećica i s oko 70 vrećica po stanovniku godišnje je daleko ispod nekih drugih zemalja, osobito onih s juga Europe. Ali i tu su mnogi trgovački koncerni već počeli s naplatom: Tschibo bilo kakvu vrećicu naplaćuje 20 centi, drogerije dm i Rosmann također već samo prodaju vrećice, od 1. ožujka to čini koncern Karstadt, a od 1.4. s naplatom je počeo i lanac trgovina odjeće C&A.

Ali problem je u tome što postoje goleme razlike između pojedinih sektora po tome koliko su im vrećice doista potrebne. Krovna udruga koja okuplja oko 22 tisuće apoteka u Njemačkoj lako je pristala preporučiti svojim članicama da prestanu dijeliti besplatne vrećice: tih par kutija s pilulama koje se tamo prodaju lako se mogu strpati u džep ili ručnu torbicu. Slično je i s trgovinama uz benzinske crpke jer tamo mušterije tek rijetko kupuju veći broj artikala.

Ali upravo sektor mode ima najviše problema s odustankom od besplatnih najlonskih vrećica. “Moda se najčešće kupuje spontano“, objašnjava Axel Augustin iz Udruge njemačkih trgovaca tekstilom. Drugim riječima, kad se ide “po spizu” u trgovinu, svatko pametan može uzeti torbu za kupovinu. Ali ako mu se u gradu dopadne zimski kaput ili odijelo, tko će sa sobom “za svaki slučaj” nositi takvu torbetinu da kupljeno onda i stane u nju? Zato 40% trgovaca tekstilom želi, barem za sada, ostati kod besplatnih najlonskih vrećica.

Naravno da se u svim sektorima razmišlja o alternativi, prije svega papirnatim vrećicama. Osobito kod tekstila doista nije toliko važno je li vrećica vodonepropusna pa da onda mora biti od plastike. Ali i tu nije baš sve idealno, upozoravaju zaštitari okoliša: i na papirnate vrećice se onda tiskaju uzorci i farbaju bojama koje su daleko od ekološki prihvatljivih. A ako neki lanac još želi papirnate vrećice sjajne površine – onda je to isto kao da se ostalo kod plastike. Jer taj sjajni, “glancavi” završni sloj papirnate vrećice zapravo je posve tanak sloj plastike i opet smo na početku problema.

Povrh toga taj “križarski” rat Europske unije protiv najlonskih vrećica je možda donekle koristan – ali posve uzaludan i besmislen obzirom na masu plastike koja također odmah dospijeva u smeće. Sjetimo se i pakiranja i zaštitnih folija na voću, povrću i mesu u samoposlugama, pravom moru plastične ambalaže kad kupimo neki električni aparat ili tek samo jednu košulju. Ali najlonske vrećice su toliko raširene da su ih primijetili čak i europski političari. Zato sad to moramo plaćati.

I Mitsubishi priznao lažiranje podataka o emisiji štetnih plinova

Tokio, 20. travnja 2016. – Japanski proizvođač vozila Mitsubishi Motors Corp priznao je da je lažirao podatke s testova o učinkovitosti goriva kako bi poboljšao razine emisije štetnih plinova, zbog čega su mu u srijedu cijene dionica potonule 15 posto, izbrisavši u samo jednom danu 1,2 milijarde dolara njegove tržišne kapitalizacije.

Predsjednik uprave tog šestog po veličini japanskog proizvođača vozila, Tetsuro Aikawa izrazio je žaljenje na novinskoj konferenciji u Tokiju, zbog tog najvećeg skandala u Mitsubishi Motorsu od prikrivanja kvarova prije jednog desetljeća.

Cijena dionice te kompanije na Tokijskoj burzi potonula je u srijedu za više od 15 posto, na 733 jena, zabilježivši tako najveći dnevni pad u zadnjih gotovo 12 godina.

U 2000. godini Mitsubishi je priznao da je prikrivao podatke o sigurnosti i pritužbe potrošača. Četiri godine kasnije priznao je probleme, koji su se protezali zadnjih nekoliko desetljeća. To je tada bio najgori skandal vezan za povlačenje vozila u Japanu.

Kompanija je u srijedu objavila da je lažiranjem testova bilo obuhvaćeno 625.000 vozila, proizvedenih od sredine 2013., među kojima je eK mini-wagon i 468.000 sličnih vozila koje je radio za Nissan. Najavila je i da će prestati proizvoditi i prodavati ta vozila te da je osnovala nezavisni panel koji će provesti istragu.

Lani je Mitsubishi prodao nešto više od milijun vozila.

Mitsubishi je prvi japanski proizvođač vozila koji je izvijestio o lažiranju podataka vezanih uz testove o učinkovitosti goriva nakon što je prošle godine Volkswagen priznao da je lažirao podatke o emisiji u SAD-u i drugdje.

Južnokorejski Hyundai Motor i njegova podružnica Kia Mortors pristali su 2014. oplatiti 350 milijuna dolara kazne američkoj vladi zbog varanja na testovima emisija, a također su morali podmiriti i zahtjeve vlasnika vozila.

Autor: © Portal croenergo.eu (T.M.) / ENERGO MEDIA SERVIS

‘Hrvatski građani su itekako voljni reciklirati’, ali…

Zagreb, 26. travnja 2016. – Recikliranje otpada nije samo pitanje ekologije već otvara prilike gospodarstvu, no za to je nužno stvoriti preduvjete od podizanje svijesti građana o važnosti sortiranja do strategije što će Hrvatska s otpadom, poruka je s panela ‘Industrija u kružnom gospodarstvu – poticanje inovacija i ulaganja’ održanog na konferenciji Croatia Waste Expo u organizaciji Poslovnog dnevnika.

Na pitanje znamo li uopće što ćemo s otpadom, Mate Teskera iz Ministarstva zaštite okoliša i prirode kaže da je na ministarstvu da stvori zakonske preduvjete te da iz europskih fondova iskoristi sredstva za unapređenje sustava da se zadovolje ciljevi kružnog gospodarstva, dok je na lokalnim komunalnim tvrtkama da uspostave sustav.

Domagović Brković iz tvrtke Brković, koja otkupljuje otpad na tržištu, ističe da najprije treba složiti preduvjete za sustav. “Osnova svega je čim bolji sustav sortiranja, tako funkcionira cijela Europa. Po meni je neophodna spalionica kompozitnog plastičnog materijala koji se ne može preraditi“, kaže.

Pogoni sortirnica otpada, međutim, otvaraju i neka druga pitanja, poput zdravstvenog hazarda za zaposlenike koji u njima rade. “Odgovorno tvrdim da nitko ne zna što se sve može naći u tom otpadu, od infektivnih igala pa nadalje. Ja sam apsolutno za sortirnice, ali na način da se sačuva ljudsko dostojanstvo i zdravlje“, kaže Marko Brnčić iz tvrtke STP. Iz njegovog iskustva zašto je sustav nefunkcionalan iako se godinama priča o gospodarenju otpadom, “problem je kad ponudiš rješenje postaješ neprijatelj broj jedan svim uhljebima“.

Tvrtka Tehnix Đure Horvata razvila je kompletnu tehnologiju za sortiranje otpada, isključivo na domaćim rješenjima. “Mi ničim ne eliminiramo ciljeve gospodarenja otpadom već donosimo tehnološke inovacije koje probleme rješavaju na bolji način. Možemo ponuditi bolja rješenja za Zadar ili Šibenik, ali nećemo sudjelovati u neodrživim rješenjima“, kaže Horvat i dodaje da nisu prošli niti na jednom natječaju za izgradnju centara za zbrinjavanje otpada jer se u uvjetima natječaja tražio godišnji prihod od najmanje pola milijarde kuna, dok Tehnix ostvaruje 200 milijuna kuna.

Proces kružne ekonomije posljednjih 15 godina živi termoelektrana Plomin. “Imamo puni ekonomski ekonomski efekt, kao i socijalni. Cilj nam je dnevno deponirati nula tona otpada pa s cementarom planiramo proizvodnju da nemamo odlaganja“, ističe Mihajlo Mirković TE Plomin. Izgradi li se C blok u Plominu, planirana je izgradnja luke za izvoz otpadnog materijala koji će nastati njegovim radom.

Brnčić dodaje da je hrvatska specifičnost to što svi očekuju da netko drugi riješi probleme. Navodi primjer Finske u kojoj je uspostavljena burza otpada i jasno se znaju pravila. Građani odvajaju otpad u kontejnere koje su sami financirali, a ne država ili gradovi, potaknuti činjenicom da svaka frakcija otpada ima svoju cijenu. “Zeleni otok ispred zgrade je pročišćena sirovina i interes je svakog stanara da postigne što veću otkupnu cijenu. Novac sjeda na račun stanara i smanjuje im pričuvu koju plaćaju i troškove odvoza. Drugo je pitanje gdje bi u takvom efikasnom sustavu interes našle komunalne tvrtke, što će oni s malim količinama komunalnog otpada koji im nema neku vrijednost?“, pita se.

Da je burza otpada dobro rješenje slaže se i Brković, no upozorava da kod gospodarenja polimernih materijala nema 100-postotne iskoristivosti. Primjerice, praksa u Austriji je da se plastika odvaja u žute vrećice, potom odlazi na sortiranje od čega se dio spaljuje. “Ako se Hrvatska orijentira na inozemne spalionice, treba imati na umu da su kapaciteti spalionica iskorišteni. Moje je mišljenje da moramo napraviti održivi sustav unutar Hrvatske“, kaže Brković. Na njega se nadovezao Horvat riječima da se, primjerice, na Hvaru tijekom sezone boravi i otpad stvara 12 puta više ljudi nego u ostatku godine, a oko 90 posto tog otpada pogodno je za reciklažu.

Nekoliko puta tijekom konferencije moglo se čuti da se svijest o potrebi odvajanja otpada nalazi na niskim granama, a to potvrđuje i Dean Kruščić iz Hrvatskog Telekoma, no i da se trend polako mijenja. “Prije dvije godine ljudi su bili puno više skeptični. Danas ne nudimo samo mi tehnološka rješenja drugima za upravljanje otpadom, već se sve više s lokalno razine obraćaju nama“, ističe Kruščić.

Da ima dosta nepravde kad se prstom upire prema ekološki “neosjetljivim” građanima, smatra pak Brnčić. “To je kao da pušaču ne date pepeljaru; je li on bahat ako baci pepeo na pod? Gdje god smo ponudili naše rješenje, ništa nije bilo devastirano jer ništa ne smrdi, sve je uredno i čisto. Hrvatski građani su itekako voljni reciklirati, no imamo sustav koji im uzvraća šamar. Kad ljudi vide da dođe ‘komunalac’ pa tri odvojena kontejnera samelje u jedan kamion, to omalovažava njihov trud i obeshrabruje ih da recikliraju“, ističe. Problem je, kaže, u sustavu jer se očito komunalnim tvrtkama ne isplati tako prikupljeni otpad dodatno pročišćavati ili ne dobiju dovoljno kvalitetne sirovine. “Naš rolo sustav je efikasan, njegova je genijalnost u tome što je jednostavan, koriste se besplatne sile“, ističe Brnčić čije je rješenje postavljeno tek na jednoj zagrebačkoj lokaciji, i to privatnoj parceli Ban centra.

“Građani su sretni ako se njihov otpad reciklira“, iskustvo je Đure Horvata. “Otpad je lokalni resurs i sustav reciklaže se svugdje može riješiti. U Austriji se reciklaža jedne tone miješanog komunalnog otpada plaća 175 eura. Dakle, ako netko ne reciklira nego deponira, treba ga kazniti“, zaključuje.

Živjeti zeleno uz nove tehnologije

Konferencija ‘Živjeti zeleno uz nove tehnologije’, koja se održava u Hrvatskoj obrtničkoj komori u sklopu Zagrebačkog energetskog tjedna, je događaj koji zasigurno nećete propustiti. I to ne samo zato jer je ‘zelena energija’ kojom se bavi konferencija jedna od najpopularnijih tema trenutno u svijetu, nego i zato što će posjetitelji imati jedinstvenu priliku slušati vodeće svjetske predavače i vidjeti ponudu inozemnih izlagača koji su svojim poljem interesa i djelovanja vezani uz pojam ‘zelenog’. A on uključuje doista puno toga i dotiče sve ono što je trenutno aktualno – od novih materijala i tehnologija i obnovljivih izvora energije, zatim zelenih kredita, ekoturizma i ekouzgoja pa sve do štednih uređaja i visokoučinkovite energetske gradnje.

Osim spomenutih sadržaja – predavanja i rasprava sa stručnjacima iz sektora green farminga, zelene energije i novih tehnologija te ponude izlagača, konferencija će uključivati i okrugli stol o zelenom gospodarstvu na kojem će sudjelovati predstavnici resornih ministarstava.

Ono što će zasigurno pobuditi najveću pažnju na konferenciji jest gostovanje Stevena Beckersa, svjetski poznatog arhitekta i jednog od pionira održivog načina gradnje koji će u svom predavanju govoriti o popularnim pojmovima cirkularne ekonomije te ‘urban farminga’, koncepta proizvodnje hrane u gradovima koji polako osvaja svijet.

‘Zeleni autoritet br. 1 na svijetu’ Steven Beckers u svoje je arhitektonske projekte upisao i sjedište Europske komisije u Bruxelessu, Pharmacopea i nove zgrade Agora za Vijeće Europe u Strassborugu, sve odreda primjere uspješne zelene arhitekture.

Svi zaintresirani, koji žele tek postati dio ‘zelene priče’ ili pak unaprijediti svoja dosadašnja saznanja, mogu se prijaviti za sudjelovanje na konferenciji putem obrasaca na internetskoj stranici Konferencije na kojoj će saznati i sve detalje o događaju.