Zagreb, 26. travnja 2016. – Recikliranje otpada nije samo pitanje ekologije već otvara prilike gospodarstvu, no za to je nužno stvoriti preduvjete od podizanje svijesti građana o važnosti sortiranja do strategije što će Hrvatska s otpadom, poruka je s panela ‘Industrija u kružnom gospodarstvu – poticanje inovacija i ulaganja’ održanog na konferenciji Croatia Waste Expo u organizaciji Poslovnog dnevnika.
Na pitanje znamo li uopće što ćemo s otpadom, Mate Teskera iz Ministarstva zaštite okoliša i prirode kaže da je na ministarstvu da stvori zakonske preduvjete te da iz europskih fondova iskoristi sredstva za unapređenje sustava da se zadovolje ciljevi kružnog gospodarstva, dok je na lokalnim komunalnim tvrtkama da uspostave sustav.
Domagović Brković iz tvrtke Brković, koja otkupljuje otpad na tržištu, ističe da najprije treba složiti preduvjete za sustav. “Osnova svega je čim bolji sustav sortiranja, tako funkcionira cijela Europa. Po meni je neophodna spalionica kompozitnog plastičnog materijala koji se ne može preraditi“, kaže.
Pogoni sortirnica otpada, međutim, otvaraju i neka druga pitanja, poput zdravstvenog hazarda za zaposlenike koji u njima rade. “Odgovorno tvrdim da nitko ne zna što se sve može naći u tom otpadu, od infektivnih igala pa nadalje. Ja sam apsolutno za sortirnice, ali na način da se sačuva ljudsko dostojanstvo i zdravlje“, kaže Marko Brnčić iz tvrtke STP. Iz njegovog iskustva zašto je sustav nefunkcionalan iako se godinama priča o gospodarenju otpadom, “problem je kad ponudiš rješenje postaješ neprijatelj broj jedan svim uhljebima“.
Tvrtka Tehnix Đure Horvata razvila je kompletnu tehnologiju za sortiranje otpada, isključivo na domaćim rješenjima. “Mi ničim ne eliminiramo ciljeve gospodarenja otpadom već donosimo tehnološke inovacije koje probleme rješavaju na bolji način. Možemo ponuditi bolja rješenja za Zadar ili Šibenik, ali nećemo sudjelovati u neodrživim rješenjima“, kaže Horvat i dodaje da nisu prošli niti na jednom natječaju za izgradnju centara za zbrinjavanje otpada jer se u uvjetima natječaja tražio godišnji prihod od najmanje pola milijarde kuna, dok Tehnix ostvaruje 200 milijuna kuna.
Proces kružne ekonomije posljednjih 15 godina živi termoelektrana Plomin. “Imamo puni ekonomski ekonomski efekt, kao i socijalni. Cilj nam je dnevno deponirati nula tona otpada pa s cementarom planiramo proizvodnju da nemamo odlaganja“, ističe Mihajlo Mirković TE Plomin. Izgradi li se C blok u Plominu, planirana je izgradnja luke za izvoz otpadnog materijala koji će nastati njegovim radom.
Brnčić dodaje da je hrvatska specifičnost to što svi očekuju da netko drugi riješi probleme. Navodi primjer Finske u kojoj je uspostavljena burza otpada i jasno se znaju pravila. Građani odvajaju otpad u kontejnere koje su sami financirali, a ne država ili gradovi, potaknuti činjenicom da svaka frakcija otpada ima svoju cijenu. “Zeleni otok ispred zgrade je pročišćena sirovina i interes je svakog stanara da postigne što veću otkupnu cijenu. Novac sjeda na račun stanara i smanjuje im pričuvu koju plaćaju i troškove odvoza. Drugo je pitanje gdje bi u takvom efikasnom sustavu interes našle komunalne tvrtke, što će oni s malim količinama komunalnog otpada koji im nema neku vrijednost?“, pita se.
Da je burza otpada dobro rješenje slaže se i Brković, no upozorava da kod gospodarenja polimernih materijala nema 100-postotne iskoristivosti. Primjerice, praksa u Austriji je da se plastika odvaja u žute vrećice, potom odlazi na sortiranje od čega se dio spaljuje. “Ako se Hrvatska orijentira na inozemne spalionice, treba imati na umu da su kapaciteti spalionica iskorišteni. Moje je mišljenje da moramo napraviti održivi sustav unutar Hrvatske“, kaže Brković. Na njega se nadovezao Horvat riječima da se, primjerice, na Hvaru tijekom sezone boravi i otpad stvara 12 puta više ljudi nego u ostatku godine, a oko 90 posto tog otpada pogodno je za reciklažu.
Nekoliko puta tijekom konferencije moglo se čuti da se svijest o potrebi odvajanja otpada nalazi na niskim granama, a to potvrđuje i Dean Kruščić iz Hrvatskog Telekoma, no i da se trend polako mijenja. “Prije dvije godine ljudi su bili puno više skeptični. Danas ne nudimo samo mi tehnološka rješenja drugima za upravljanje otpadom, već se sve više s lokalno razine obraćaju nama“, ističe Kruščić.
Da ima dosta nepravde kad se prstom upire prema ekološki “neosjetljivim” građanima, smatra pak Brnčić. “To je kao da pušaču ne date pepeljaru; je li on bahat ako baci pepeo na pod? Gdje god smo ponudili naše rješenje, ništa nije bilo devastirano jer ništa ne smrdi, sve je uredno i čisto. Hrvatski građani su itekako voljni reciklirati, no imamo sustav koji im uzvraća šamar. Kad ljudi vide da dođe ‘komunalac’ pa tri odvojena kontejnera samelje u jedan kamion, to omalovažava njihov trud i obeshrabruje ih da recikliraju“, ističe. Problem je, kaže, u sustavu jer se očito komunalnim tvrtkama ne isplati tako prikupljeni otpad dodatno pročišćavati ili ne dobiju dovoljno kvalitetne sirovine. “Naš rolo sustav je efikasan, njegova je genijalnost u tome što je jednostavan, koriste se besplatne sile“, ističe Brnčić čije je rješenje postavljeno tek na jednoj zagrebačkoj lokaciji, i to privatnoj parceli Ban centra.
“Građani su sretni ako se njihov otpad reciklira“, iskustvo je Đure Horvata. “Otpad je lokalni resurs i sustav reciklaže se svugdje može riješiti. U Austriji se reciklaža jedne tone miješanog komunalnog otpada plaća 175 eura. Dakle, ako netko ne reciklira nego deponira, treba ga kazniti“, zaključuje.
Autor/Izvor: © Portal croenergo.eu (T.M.) / FOSCROT / POSLOVNI DNEVNIK
