Month: April 2016

Italija glasuje na referendumu o svojim offshore platformama

Više od 50 milijuna Talijana pozvano je da se u nedjelju izjasni na referendumu, delikatnom za vladu Mattea Renzija, oko trajanja eksploatacije nafte i plina iz priobalnih crpilišta od kojih su neka na manje od dva kilometra od talijanske obale.
Glasački uredi otvoreni su u 7 sati a zatvorit će se u 23 sata.

Već tjednima traje rasprava između zaštitnika okoliša, poslovnog svijeta i vlade, oko toga koliko vremena naftne kompanije mogu crpiti na moru, na priobalnim platformama, crpilištima smještenima na manje od 12 nautičkih milja (22 kilometara) od talijanskih plaža.

Izglasavanje “ne” u nedjelju omogućilo bi naftnim tvrtkama, prvenstveno talijanskoj energetskoj tvrtki Eni da koristi crpilišta do njihova iscrpljenja, kao što predviđa novi zakon koji je stupio na snagu u siječnju. Izglasavanje “da” značilo bi ukidanje zakona i vraćanje ograničenoj eksploataciji u trajanju predviđenom koncesijom koja istječe, ovisno o lokaciji, između 2018. i 2034.

Brojni komentatori ocijenili su da bi formulacija pitanja koje nameće izglasavanje “da” ako ste protiv, moglo zbuniti brojne birače.

Renzi je pozvao na apstinenciju. Ako se kvorum od 50 posto sudjelovanja ne dosegne, referendum bi ostao mrtvo slovo na papiru.

HEP Opskrba: Niža cijena električne energije za obrtnike

Područne (županijske) obrtničke komore i HEP Opskrba potpisali su u petak pojedinačne sporazume u okviru kojih će obrtnicima na području cijele Hrvatske biti osigurana niža cijena električne energije.

Sporazumi su potpisani temeljem generalnog sporazuma Hrvatske obrtničke komore (HOK) s HEP Opskrbom s kraja prošle godine, u sklopu projekta Zajednička nabava – HOK Zna, kojim je osigurana pravna podloga za povoljnije uvjete opskrbe električnom energijom za sve članove HOK-a.

Direktorica HEP Opskrbe Tina Jakaša je istaknula kako je zadovoljna sudjelovanjem te tvrtke u ovom projektu,  jer se njime, kako je rekla, potiču rast i razvoj malog i srednjeg poduzetništva, budući da niži računi sigurno olakšavaju poslovanje obrtnicima.

Ovom suradnjom, kako je kazala, dokazujemo da HEP Opskrba, osim dobrih ponuda za velike kupce, ima i tržišno najpovoljnije uvjete za male i srednje poduzetnike čime im dodatno pomaže da budu konkurentni.

“Moguće su uštede od 520 do 1.800 kuna godišnje“, kazala je Jakaša napominjući kako se ugovor potpisuje na dvije godine.

Predsjednik HOK-a Dragutin Ranogajec je također istaknuo kako će sporazum omogućiti obrtnicima da uz nižu cijenu energenata ostvare veću dobit u svojim obrtima. “Obrtnicima su povoljnije cijene energenata važan čimbenik za održavanje konkurentnosti na tržištu“, kazao je Ranogajec napominjući kako je namjera kroz projekt HOK Zna omogućiti članstvu kvalitetnije i povoljnije poslovanje te osigurati poticajno poduzetničko okruženje.

Sama ušteda ovisi o visini i načinu potrošnje, no na primjeru jednog tipičnog obrtnika, s godišnjom potrošnjom od 6.000 kWh, moguće je uštedjeti od 520 do 1.800 kuna godišnje, ovisno o trenutačnom opskrbljivaču, odnosno je li obrtnik korisnik zajamčene usluge ili je odabrao opskrbljivača, navedeno je.

Aranžman HOK-a i HEP Opskrbe kojim se obrtnicima osigurava jeftinija struja, bio je i predmetom razmatranja Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja koja je u ožujku ocijenila da on načelno nije sporan.

Iako su članovi HOK-a obrtnici, odnosno poduzetnici, a HOK je udruženje poduzetnika, HEP ugovor sklapa s krajnjim kupcem/korisnikom usluge. Stoga ugovor ne predstavlja sporazum u smislu propisa o zaštiti tržišnog natjecanja, smatra AZTN.

Isto tako, budući da se HEP-Opskrba nalazi u vladajućem položaju na mjerodavnom tržištu, Agencija je, razmatrajući mogućnost potencijalne zlouporabe vladajućeg položaja, mišljenja kako odobravanje popusta svim krajnjim kupcima (članovima HOK-a) pod jednakim uvjetima, načelno nije sporno.

Sirova nafta: Utjecaji na cijenu od Dohe i Kuvajta do SAD-a

Štrajk u Kuvajtu pomogao je oporavku cijene sirove nafte tipa Brent na gotovo 45 dolara za barel, nakon što su osramoćeni ministri zaduženi za naftu napustili sastanak u Dohi bez ikakvog dogovora. Fokus je tako vrlo brzo prešao s prekomjerne proizvodnje i cjenovnog rata na najnoviji neželjeni poremećaj u isporuci nafte na globalno tržište, još jedan u nizu u proteklih nekoliko mjeseci koji je, uz smanjenu proizvodnju u SAD-u, potaknuo oporavak cijene sirove nafte i privukao ulagače, poručuje Ole Hansen, rukovoditelj za robna tržišta u Saxo banci.
“Stalne promjene cijene u oba smjera rezultat su nekoliko faktora, a važno je istaknuti da rastu cijene doprinosi već započeti rebalans među proizvođačima s visokim troškovima u SAD-u i Kanadi jer su primorani smanjivati proizvodnju. Ujedno, globalna potražnja polako i sigurno raste, pa potiče rast cijene, u kombinaciji s usporavanjem vađenja nafte u zemljama izvan Opec saveza“, nabraja Hansen i dodaje da su rezovi u kapitalnim troškovima, mjereni u milijardama dolara, doveli tržište u situaciju da će se težište prebaciti s prekomjerne isporuke u nedostatak nafte i time veću potražnju. Štrajk u Kuvajtu bio je pak samo kratkotrajna epizoda zbog koje se zaustavila isporuka na globalnu scenu više od 1,5 milijuna barela sirove nafte dnevno.

S druge strane, cijenu Brent nafte svakako će kočiti povećanje proizvodnje iz Irana i to u bržem ritmu no što se to očekivalo te stabilizirana Libija. Iz Libije je naime inače dolazilo oko 1,6 milijuna barela dnevno, a to se spustilo na oko 300 tisuća barela sirove nafte, no predviđanja su da će se Libija brzo vratiti na tu svoju nekadašnju prosječnu proizvodnju. Propali sastanak u Dohi ujedno bi mogao značiti da se promijenila struktura moći u Saudijskoj Arabiji pri čemu će onda porasti utjecaj politike na cijenu nafte. U slučaju da Saudijska Arabija usmjeri svoje ‘naftno oružje’ na Iran i započne s povećanjem proizvodnje, što su prijetnje koje su se mogle čuti ovih dana, ne može se isključiti povratak cijene na niskih 30 dolara za barel, smatra Hansen.

“Rekordne duge špekulativne pozicije za Brent naftu mogu kratkoročno značajno negativno utjecati na cijenu ako se dogode situacije da ulagači moraju brzo smanjiti izloženost. Također, situacija s propalom kontango taktikom s jedne je strane razveselila ulagače jer im je smanjila pritisak u držanju dugih pozicija, ali bi mogla dovesti do povećanja količine nafte na tržištu jer su propale kombinacije s držanjem zaliha“, kaže Hansen i pojašnjava da je šestomjesečni kontango, odnosno razlika u cijeni između prvog i šestog mjeseca na kupljenu naftu, bio 4,5 dolara u siječnju i od tada se srušio na sadašnjih minornih 1,5 dolar. Trenutno se napuštaju kombinacije s držanjem zaliha i to on i off shore ‘cash & carry’ ulagačkih kuća te se time smanjuje zasićenost na ionako prezasićenom tržištu.

Brent nafta u ovom će se kvartalu kretati između 35 i 45 dolara za barel, prije no što krene prema gore u drugoj polovici godine, do 50 dolara na kraju godine, predviđaju iz Saxo banke i podsjećaju na potražnju ulagača za naftom i, osim ako se dogode neki izazovi u kratkoročnim prognozama, trgovanje će se zadržati na navedenim razinama. Izvještaji ureda Energy Information Administration pri tome su jedan od ključnih parametara za odluke o trgovanju, smatra Hansen.

Ne smije se zaboraviti i na faktor rizika da cijena poraste dovoljno da ponovno dođe do novog poremećaja na tržištu pri čemu je važan mogući oporavak gospodarstava u Sjevernoj Americi i stabilizacija njihove, sada smanjene, proizvodnje, pa će se time ponovno povećati isporuke na globalno tržište, podsjeća glavni čovjek za analizu trgovanja naftom u danskoj investicijskoj banci.

Autor: © Portal croenergo.eu (T.M.) / ENERGO MEDIA SERVIS

Obilježen početak provedbe projekta ‘HEP – srijedom na struju’

Prigodnom vožnjom električnim automobilima, u parku Zrinjevac svečano je obilježen početak provedbe projekta “HEP – srijedom na struju”, koji svake srijede do 28. rujna 2016. godine i u vremenu od 10 do 16 sati građanima omogućuje besplatnu vožnju u električnoj replici Forda model T rutom kroz centar Zagreba.
Projekt “HEP – srijedom na struju” pokrenut je od strane tvrtke Eco Group i uz potporu Hrvatske elektroprivrede, s ciljem promicanja elektromobilnosti i odgovornosti prema okolišu. Projekt “HEP srijedom na struju” Zagrebu ujedno donosi novu i jedinstvenu atrakciju koja će dodatno obogatiti turističku ponudu grada.

Uz predstavnike Hrvatske elektroprivrede, tvrtke Eco Group, Grada Zagreba, Zagrebparkinga te Turističke zajednice grada Zagreba, događanju su prisustvovali i istaknuti hrvatski reprezentativci: košarkaš Ante Toni Žižić, rukometaš Luka Stepančić te vaterpolisti Ivan Marcelić i Ivan Milaković.

“Želio bih zahvaliti svima koji su od prvog trenutka prepoznali projekt Old Zagreb Tour i podržali ga, prije svega HEP-u kao generalnom sponzoru, koji sudjelovanjem u ovom projektu promiče odgovornost prema okolišu, a lokalnoj zajednici pruža još jednu prepoznatljivu turističku atrakciju.“, izjavio je Damir Ferara, direktor Eco Groupa.

S ciljem promicanja koncepta elektromobilnosti, Hrvatska elektroprivreda je u sklopu događanja predstavila razvojni projekt ELEN, prvi hrvatski lanac punionica za električna vozila, te prisutnima omogućila vožnju u električnom automobilu.

“HEP je nacionalni lider u promicanju elektromobilnosti, a kroz projekt uspostave lanca ELEN punionica u cijeloj Hrvatskoj želimo postati i vodeći pružatelj usluga elektromobilnosti u regiji. Stoga smo projekt “HEP-srijedom na struju” odlučili poduprijeti kako bi građanima i turistima Grada Zagreba omogućili besplatnu vožnju u električnoj replici atraktivnog Fordovog oldtimera i na taj način popularizirali korištenje električnih vozila.“, izjavio je Ivica Skorić, voditelj razvojnog projekta e-Mobilnosti HEP grupe.

HEP je do sada u Hrvatskoj postavio ukupno sedamnaest javnih ELEN punionica, i to po jednu u Labinu, Vukovaru, Slavonskom Brodu, Opatiji i Križevcima (koja se nalazi u probnom radu), kao i četiri u Osijeku, tri u Varaždinu s AC punjačima (2×22 kW) te pet ultrabrzih punionica (snage 50 kW DC i 43 kW AC) u Koprivnici. Uskoro bi u probni rad trebale biti puštene punionice Jastrebarskom, Krapini, Bujama i Zagrebu, a do kraja godine i u Rijeci, Splitu, Dubrovniku, Šibeniku, Zadru, Vodicama, Umagu, Virovitici, Bjelovaru, Vinkovcima, Ludbregu…

Autor: © Portal croenergo.eu (T.M.) / ENERGO MEDIA SERVIS

Javna rasvjeta i pametni gradovi: Moguće je i bez zaduživanja gradova i općina!

Teško je istaknuti poseban društveno opravdani razlog zašto se u Hrvatskoj od 127 gradova i 428 općina odnosno 555 jedinica lokalne samouprave tek njih 10-ak upustilo u projekte rekonstrukcije javne rasvjete, odnosno, projekte tzv. pametnih gradova kao cjelovito rješenje pametnog zadovoljavanja suvremenih javnih potreba. Jedan od razloga svakako je što lokalni javni menadžment nema dovoljno informacija o mogućnostima primjene suvremenih alternativnih modela koji omogućuju investicije izvan javnog duga. Kako bismo ih potaknuli na provedbu takvih projekata, za čiju provedbu u Republici Hrvatskoj postoji kvalitetan i pouzdan zakonski okvir (Zakon o prostornom uređenju, Zakon o gradnji, Zakon o energetskoj učinkovitosti, Zakon o javno-privatnom partnerstvu, Zakon o komunalnom gospodarstvu, Zakon o zaštiti od svjetlosnog onečišćenja i drugim zakonima i uredbama), odlučili smo se među stručnjacima istražiti koje im se sve opcije stoje na raspolaganju.
Kada se govori o investiranju u sustav javne rasvjete onda se misli na dva moguća modela provedbe. Prvi je tzv. tradicionalni model odnosno model “klasične” javne nabave u kojem naručitelj traži najpovoljnijeg izvoditelja radova i isporučitelja opreme. Drugi model je model javno-privatnog partnerstva o kojem se u medijima govori malo te, kako kažu naši sugovornici, ima izrazito negativan predznak. Međutim, takav stav proizlazi iz nedovoljnog poznavanja tržišta, projekata i same prakse provedbe takvog modela. Laički rečeno, riječ je o modelu u kojem javni partner traži najpovoljnijeg pružatelja usluge, dakle privatnog partnera. Javno-privatno partnerstvo, konkretno u provedbi projekata rekonstrukcije sustava javne rasvjete, jest i jedno od najprihvatljivijih rješenja koja bi mogla značajno ubrzati provedbu projekata iz područja energetske učinkovitosti, a u prilog tomu idu i značajne razlike u odnosu na spomenuti tradicionalni model.

Tako se u modelu javno-privatnog partnerstva u izračun vrijednosti nabave uzimaju ukupni životni troškovi, dok se kod tradicionalnog modela u izračun uzimaju kapitalni troškovi. Osim toga, naručitelj definira standarde javne usluge i traži najpovoljnijeg izvršitelja koji će te standarde isporučiti uz najmanje ukupne životne troškove. U ugovornom razdoblju, nakon što se sustav javne rasvjete stavi u funkciju, naručitelj (odnosno, automatizirani sustav) kontinuirano mjeri isporučeni standard javne usluge i plaća samo isporučeni standard usluge. Naknada na osnovu javno-privatnog partnerstva ne predstavlja zaduženje, već tekući proračunski trošak, tj. trošak isporučene usluge. Ukupan iznos naknada koju naručitelj može ugovoriti definiran je člankom 89. Zakona o proračunu i iznosi 25% prihoda prethodne godine umanjeno za kapitalne rashode. Naručitelj počinje plaćati naknadnu na osnovu javno-privatnog partnerstva tek kada se sustav javne rasvjete stavi u stanje pune funkcionalnosti.

Važno je naglasiti i to kako instrumenti osiguranja plaćanja naknade na osnovu javno-privatnog partnerstva koju daje naručitelj, primjerice zadužnica, ne predstavljaju zaduženje. U svrhu provedbe projekata javno-privatnog partnerstva, u konkretnom slučaju javne rasvjete, odabrani ponuditelj osniva društvo posebne namjene koje postaje stvarni izvršitelj (privatni partner) u provedbi projekata, a provedba projekta posredstvom toga društva osigurava naručitelja i kreditore od financijskih neprilika matičnih društava – društava odabranih ponuditelja. Sva sredstva potrebna za namirenje ukupnih životnih troškova, dakle izgradnje, operativnih, zamjene istrošenih materijala, upravljanja, financijski i slično, osigurava u cijelosti privatni partner, a po isteku ugovora o javno-privatnog partnerstvu vrši se prijenos vlasništva u korist naručitelja. U modelu javno-privatnog partnerstva moguće je pod istim uvjetima kao i kod tradicionalnog modela koristiti subvencije poput subvencija koje dodjeljuje Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost.

Projekte rekonstrukcije javne rasvjete nužno je provoditi i u prilog tomu idu ciljevi koji se time ostvaruju: smanjenje troškova za energiju i održavanje, zaštita od svjetlosnog onečišćenja, podizanje standarda javnih usluga te mogućnost jednostavne integracije s ostalom infrastrukturom koju u konačnici sadrže tzv. pametni gradovi. Kako bi se ti ciljevi ostvarili, nužno je da gradovi i općine osim njih prepoznaju i prednosti javno-privatnog partnerstva tj. takvog modela ulaganja kojim sve te ciljeve mogu ostvariti na optimalan način. Prednosti takvog modela su mnogobrojne, no najvažnije je da naručitelj dobiva najbolju vrijednost za svoj novac, da mu pripremu projekta provodi stručna osoba (savjetnik) po modelu “ključ-u-ruke”, da djeluje unutar zakonski reguliranog modela, da se neće zadužiti, da za njega nema rizika tj. da kompletan rizik preuzima privatni partner, da uslugu plaća tek po isporuci, da na takav način podiže standard javne usluge, da ima otvorenu mogućnost sufinanciranja projekta te da se troškovi pripreme projekta prenose na privatnog partnera. Naravno, realizacijom projekta javne rasvjete u okviru koncepta pametnih gradova, stvara se značajna društvena korist cijele zajednice.

Sam postupak pripreme projekta rekonstrukcije javne rasvjete kroz model javno-privatnog partnerstva u svojoj je biti prilično jednostavan. Naručitelj bi trebao identificirati potrebu za investiranje u sustav javne rasvjete. U skladu s propisima iz područja javno-privatnog partnerstva odabire savjetnika za poslove pripreme projekta, a trošak u tom smislu se prenosi na privatnog partnera. Izrađenu dokumentaciju naručitelj treba dostaviti Agenciji za investicije i konkurentnost na ocjenu i odobrenje te po odobrenju provesti postupak odabira najpovoljnijeg privatnog partnera. Nakon provedenog postupka, s odabranim privatnim partnerom se zaključuje ugovor o javno-privatnog partnerstvu. Potom se izvode radovi u sustavu javne rasvjete i nakon dovršetka započinje se s isporukom ugovorenih standarda, a s isporukom standarda, tj. usluge rasvjetljavanja javnih površina, i plaćanje javnog partnera. Za vrijeme trajanja ugovora naručitelj kontinuirano mjeri isporučeni standard i plaća samo isporučeni standard. Po okončanju ugovora izvršitelj prenosi sustav javne rasvjete u vlasništvo naručitelja na samostalno upravljanje.

Za bolju budućnost tvrtke trebaju nove energetske tehnologije

Za bolju budućnost tvrtke trebaju nove energetske tehnologije

Trošak energije neprestano raste. To ima izravan utjecaj na konkurentnost naših poduzeća. Mnoge velike tvrtke i javna tijela su već napravile pomak prema većoj energetskoj učinkovitosti, kao i mala i srednja poduzeća. No, za njih, provedba mjera štednje energije može biti složen proces. U to je uključeno puno istraživanja, inženjeringa, montaže i praćenje rada. Također, mogućnost brzog  financiranja zahtijeva puno truda i stručnosti.

Energetska učinkovitost predstavlja problem u mnogim organizacijama.

Smatramo da mnoge tvrtke odgađaju mjere uštede energije, jer žele zadržati kapital za svoje osnovne djelatnosti. I to s pravom. Zato sve više i više tvrtki se odlučuje za vanjski energetski menadžment. Vanjsko upravljanje energijom ili tzv. financiranje od treće strane je moguće rješenje za provedbu željene mjere bez ulaganja.

Kako radi vanjsko upravljanje energijom?

Nakon temeljitog skeniranja energije, navode se i opisuju mjere koje će postići značajne uštede energije za Vašu tvrtku. Ova studija također daje detaljne savjete o tehničkoj izvodljivosti i financijskoj održivosti projekta. Menadžer vanjske energije financira projekt i provodi mjere za uštedu energije. Nakon toga,menadžer  vanjske energije čini instalaciju dostupnom za malo i srednje poduzetništvo, za fiksnu godišnju naknadu, koja ostvaruje zajamčenu uštedu. U principu, taj proces se može izvesti za svaku mjeru, kako bi se postigla maksimalna energetska učinkovitost tvrtke.

Kako trošiti manje struje i uštedjeti

Jedan od najvećih planetarnih problema današnjice je iscrpljivanje neobnovljivih izvora energije. Bez mnogo priče, stvar je moguće shvatiti na jednom sasvim prostom primeru. Recimo, ukoliko potrošimo 1.000 kWh električne energije, to znači da smo potrošili 1,3 tone uglja koji se stvarao milionima godina. Sagorevanje tog istog uglja u atmosferu emituje štetne gasove, stvara veliku količinu pepela i na taj način zagađuje okolinu.

Bez obzira na ne baš dobru situaciju što se tiče energetskih resursa i stanja životne sredine, još uvek imamo izbor. Taj izbor bi svakako trebalo da bude štednja energije i, samim tim, zaštita životne sredine. Neke stvari su očigledno još uvek u našim rukama. Stanje je takvo da je vreme da se upali crvena lampica. Tri najvažnija i svima razumljiva razloga za štednju energije jesu:

– smanjenje troškova domaćinstva,

– ušteda energenata za buduće generacije,

– sprečavanje zagađenja prirode.

Racionalizacija potrošnje električne energije na nivou domaćinstva je moguća, jednostavna je i korisna. Moglo bi se reći – mali saveti za veliku uštedu.

Štednja energije u kuhinji

– Termostat frižidera podešavati između tri i pet stepeni Celzijusa.

– Frižider ili zamrzivač ne postavljati u blizini grejnih tela.

– Redovno proveravati da li vrata frižidera dobro dihtuju.

– Frižider ne držati otvoren duže nego što je neophodno.

– Redovno uklanjati naslage leda iz frižidera i zamrzivača jer se na taj način, osim uštede energije, produžava vek trajanja uređaja.

– Ne treba bez potrebe otvarati vrata rerne šporeta jer se tako snižava temperatura za 15 stepeni Celzijusa.

– Uvek birati ringlu na šporetu prema veličini posude u kojoj se priprema jelo.

– Uvek koristiti poklopac na posudi jer se time skraćuje vreme kuvanja, samim tim i potrošnja energije.

– Ringlu isključivati nešto pre kraja kuvanja jer je ona akumulirala dovoljno toplote koju je moguće iskoristiti.

– Mašine za pranje veša i posuđa uvek uključivati kada su

pune, uz izbor adekvatnog programa za pranje, ako je moguće na nižoj temperaturi.

– Uvek birati najviši energetski razred pri kupovini novih uređaja. Energetski razredi su označeni slovima od A do G i kreću se na skali od zelene do crvene boje, kao što možete videti na fotografiji na kojoj je prikazan energetski prozor. Zelena boja i A klasa označava najmanju potrošnju i najviši razred.

– Takođe, potrebno je dobro proučiti uputstvo i savet proizvođača, to će svakako dovesti do toga da uređaj pouzdanije i duže radi.

Pošto nema prostora i vremena da se udubljujemo u rad svakog električnog uređaja posebno, odlučili smo da uštedu prikažemo na primeru mašine za pranje posuđa.

Pre svega, preporučljivo je pre odabira mašine za pranje posuđa pogledati tehničku dokumentaciju. Sigurno je da ručnim pranjem posuđa trošite više vode, ali i energije za zagrevanje te iste vode, nego korišćenjem mašine za pranje posuđa. Iz tog razloga su mašine za pranje posuđa u startu ekonomičnije.

Trebalo bi uvek gledati najefikasnije uređaje (AAA razred) te bi svakako trebalo izabrati najprikladniji program. Na primer, ukoliko se godišnje pere 220 puta u mašini za pranje posuđa, optimalnim punjenjem i odabirom programa moguće su uštede preko 100 kWh, odnosno petsto i više dinara.

Zatim izborom prikladnog deterdženta i njegovom efikasnošću moguće je izbeći rad na visokim temperaturama. Ukoliko imate dotrajalu mašine za pranje posuđa, odmah je zamenite – nova može biti i do 30 odsto efikasnija.

Mehaničkim (ručnim) odstranjivanjem nečistoća, te optimalnim punjenjem moći ćete izabrati primereniji način, tj. mod pranja i ostvariti uštede. Izbegavajte pretpranje iz razloga što su mnoge mašine za pranje posuđa dovoljno jake da očiste posuđe i bez tog programa.

Ukoliko vam nije bitna brzina sušenja, nakon pranja isključite mod sušenja na električne grejače i pustite da vazduh sam odradi svoj posao. Pokušajte da koristite mašinu za pranje posuđa u periodima nižeg opterećenja (jeftinija tarifa) kako biste izbegli dodatne troškove. Ukoliko imate mogućnost spajanja na toplu vodu, učinite to – gas i nafta su jeftiniji od električne energije. Zaključujemo da iako na prvi pogled kućni aparati ne troše mnogo, moguće su velike uštede.

Uzimajući dva ekstremna slučaja – rasipnička porodica s lošom mašinom za pranje posuđa i štedljiva porodica s mašinom za pranje posuđa AAA klase, razlika u godišnjim troškovima može biti gotovo trostruka, odnosno energetski gledano – preko 500 kWh (što bi u novcu bilo između dve i četiri hiljade dinara). Dovoljno argumenata za pitanje da li posuđe efikasno peremo. Naša preporuka je da ne bacate novac i ne samo da uštedite energente za buduće generacije i svojim doprinosom sprečite zagađenje prirode već i značajno uštedite za vaše domaćinstvo.

Štednja energije u kupatilu

Najveći rasipnici u kupatilu su svakako bojleri, te stoga sledi nekoliko uputstava vezanih za njihov rad.

– Termostat bojlera podešavati na temperaturu od 50 do 60 stepeni Celzijusa.

– Najekonomičnije je uključivati bojler za vreme tzv. perioda jeftinije struje.

– Isključivati bojler kada se stan napušta na duže vreme.

– Redovno čistiti kamenac jer naslage na grejaču povećavaju potrošnju energije i izazivaju kvarove.

– Neophodno je popraviti sve neispravne slavine jer je potrošnja vode isto potrošnja energije.

Štednja energije u dnevnom boravku

Što se tiče uštede energije u dnevnom boravku, ona je najčešće vezana za osvetljenje.

– Poželjno je što više koristiti prirodno svetlo jer je ono najprijatnije i najzdravije za oči.

– Uvek treba gasiti svetlo u prostoriji u kojoj niko ne boravi.

– Preporuka je da se koriste štedljive sijalice. Nešto su skuplje od običnih sijalica, ali znatno duže traju. Pored toga, troše pet puta manje električne energije, a emituju istu količinu svetlosti.

Kada su u pitanju klima-uređaji, preporučuju se oni što višeg energetskog razreda, po mogućstvu A.

Klima-uređaje je najbolje postavljati u onom delu prostorije gde pada senka jer na takvim pozicijama troše manje energije.

Grejanje prostorija

Prilikom gradnje ili renoviranja stana ili kuće trebalo bi postaviti toplotnu izolaciju spoljnih zidova i krovne površine. Tako se poskupljuje sama gradnja, ali se brzo isplati.

– Stare prozore i vrata koji su u lošijem stanju trebalo bi zameniti, ukoliko naravno imate sredstava za to. „Termopan“

stakla i prozori sa više komora najbolje zadržavaju toplotu.

– Zaptivnim trakama izolovati prozore i vrata u stanu. Time se obezbeđuje od dva do tri stepena Celzijusa viša temperatura u stanu, a cena im je pristupačna.

– Obezbediti što bolje strujanje vazduha oko grejnih tela. Znači, potrebno je otkloniti sve potencijalne prepreke.

– Ukoliko posedujete sopstveni kotao, bilo bi dobro da ugradite pumpu promenljivog protoka i termostatske ventile na radijatore, jer je takođe moguće regulisati potrošnju energije, što znači i uštedeti istu.

– TA peći puniti za vreme tzv. perioda jeftinije struje.

– Uvek angažovati kvalifikovanog majstora za redovno održavanje instalacija grejanja.

Štednja energije u radnim prostorijama – kod kuće i na poslu

Svi elektronski uređaji koje koristimo u radnim prostorijama: računar, monitor štampač, skener, televizor i slično mogu postati štediše ukoliko njima na određeni način rukujemo.

– Pre svega, pri kupovini trebalo bi izabrati uređaje sa oznakom Energy Star (energetska zvezda). Takva oznaka garantuje najmanju potrošnju električne energije.

– Kada su navedeni uređaji na tzv. stendbaj režimu (spreman za rad), oni i dalje troše energiju, nekad čak i do 40 odsto ukupne potrošnje.

– Poželjno je potpuno isključivati uređaje kada ih ne koristite duže od jednog dana.

To bi bile osnovne informacije što se tiče samih domaćinstava. Nadamo se da smo uspeli da bar na trenutak usmerimo vaše misli na pomenute probleme.

U našoj zemlji promovisanje racionalne potrošnje energije vrši Republička agencija za energetsku efikasnost. To je njihova misija i u skladu s tim pokretači su brojnih kampanja tog tipa.

Odnedavno su i zvanični partner Evropske kampanje za unapređenje svesti i promenu opšteg pogleda na energiju. Njihov osnovni cilj, koji bi svako od nas mogao i trebalo da podrži,jeste stvaranje navike da

Njemačka zatvara sve nuklearke do 2022. 02.06.2011

Njemačka koalicijska vlada je najavila preokret u politici i objavila odluku o prijevremenom zatvaranju svih nuklearnih postrojenja do 2022. godine. Tom je odlukom Njemačka postala najvećom industrijskom silom koja je najavila odustajanje od nuklearne energije. Njemački ministar okoliša Norbert Röttgen potvrdio je da je odluka konačna, te nema klauzule koja omogućuje reviziju i promjenu. Vlada želi da 8 najstarijih njemačkih reaktora, od njih ukupno 17, ostane zauvijek zatvoreno. Naime, 7 njih je privremeno zatvoreno u ožujku nakon nuklearne nesreće u Fukushimi, dok je osmi izvan pogona već godinama. Prije zatvaranja reaktora, nuklearke su u Njemačkoj proizvodile oko trećinu struje u zemlji. Da bi nadoknadili gubitak nuklearne energije, njemačka će se vlada više okrenuti obnovljivim izvorima energije i povećati ulaganja u istraživački sektor. Prema pisanju Reutersa, njemački planovi sadržavaju i odluku da se do 2020. smanji uporaba električne energije za 10 posto. Također, sadrži i detaljne planove pomoći industrijama koje ovise o energiji te planove modernizacije zgrada.

Hrvatska jedna od ključnih država u aktivnostima poticanja održive gradnje

Europska banka za obnovu i razvoj (EBRD) i Europska mreža Svjetskog savjeta za zelenu gradnju (WGBC) potpisali su u srijedu na 12. međunarodnoj konferenciji o nekretninama sporazum o razumijevanju i suradnji za projekte zelene/održive gradnje, u čemu će Hrvatska imati jednu od važnijih uloga u cijeloj Europi.
“Hrvatska će biti jedna od ključnih država u aktivnostima EBRD-a za zelenu ili održivu gradnju te energetsku učinkovitost i smanjenje emisija ugljika“, izjavila je nakon potpisivanja direktorica EBRD-ovog sektora nekretnina i turizma Claudia Pendred na konferenciji o nekretninama.

Tu konferenciju u zagrebačkom hotelu Esplanade u srijedu i četvrtak organizira tvrtka Filipović savjetovanje s oko 400 domaćih i stranih sudionika, među kojima je na otvaranju i potpisivanju sporazuma bio i ministar graditeljstva i prostornog uređenja Lovro Kuščević.

Važnost Hrvatske u tom projektu označio je i drugi potpisnik sporazuma, direktor za Europu WGBC-a James Drinkwater naglasivši da je zelena gradnja velik globalni pokret u kojem Hrvatska ima vrlo važnu ulogu u regiji i šire u Europi te su stoga izabrali Zagreb za mjesto potpisivanja sporazuma s EBRD-om, koji donosi okvir za poticanje održive gradnje u 16 država Europe u kojima djeluju te institucije.

U sklopu te suradnje usuglasili su i akcijski plan za ovu godinu u kojem će upravo Hrvatska biti prva država s kojom će se surađivati i to putem Hrvatskog savjeta za zelenu gradnju, što će uključivati i suradnju u financiranju komponenti hrvatske energetske strategije za obnovu zgrada kroz projekt Build Upon koji je dio šireg europskog projekta iz programa Horizon 2020.

“Time će EBRD uz ostalo pridonijeti rješavanju problema nedovoljne ponude modernih, energetski učinkovitih i komercijalnih nekretnina u regiji i zemljama u kojima djeluje s ciljem da do 2020. za to područje poveća financiranje zelenih projekata na oko 40 posto svojih godišnjih ulaganja“, istaknuli su još Pendred i Vlaho Kojaković iz EBRD-a koji je dodao i da je zelena ekonomija općenito jako važna u aktivnostima EBRD-a u svih 36 zemalja u kojima djeluje.

Napominjući kako EBRD daje veliku važnost zelenim i projektima energetske učinkovitosti i u Hrvatskoj, direktorica EBRD-a za Hrvatsku i Sloveniju Vedrana Jelušić Kašić iznijela je da je EBRD do sada u 25 takvih projekata u Hrvatskoj uložio oko 380 milijuna eura te da su time u dvije godine već postignute velike uštede energije i smanjenje emisije ugljika.

“EBRD je krajem prošle godine za projekte energetske učinkovitosti u Hrvatskoj izdvojio 60 milijuna eura, a program za to, što ćemo i kako raditi, predstavit ćemo 4. svibnja“, najavila je Jelušić Kašić.

Predsjednica Upravnog odbora Hrvatskog savjeta za zelenu gradnju Petra Škevin najavila je da će ubuduće biti dosta aktivnosti na pripremi projektne dokumentacije za održivu gradnju i energetsku učinkovitost, kao i da će jedan od prvih konkretnih projekata biti za središte Splita.

Hoćete vrećicu? Odsad to košta diljem Europske unije!

Od 1. travnja je na snagu trebala stupiti smjernica Europske unije po kojoj 60% plastičnih vrećica u kojima trgovine pakiraju robu mušterijama moraju i koštati. Za dvije godine bi se trebalo plaćati za 80% vrećica.
O ekološkoj štetnosti plastičnih vrećica jedva da je još potrebno bilo što govoriti: koliko god nisu baš osobito izdržljive ni pouzdane, materijal od kojeg su proizvedene je znatno dugovječniji od kamena egipatskih piramida. Jer ta plastika se u prirodi ne razgrađuje nego se tek rasipa u sve sitnije komadiće, sve do mikročestica koje su već preplavile vode i oceane. S tim nesretnim vrećicama se truju ili čak guše i ljudi i ptice i ribe i mnoge druge životinje – a čovjek još nije došao pameti koliko su one opasne.

U prosjeku, svaki građanin Europske unije dobije po oko 200 plastičnih vrećica godišnje. Problem je u tome što je priroda bila veoma škrta s materijalima koji bi bili vodonepropusni, a plastika bez problema drži i agresivne tekućine poput kiselina ili lužina. Ali isto tako u prosjeku i ma koliko takva vrećica bila praktično vječita, životni vijek takve vrećice kada je doista koristite kao torbu je ravno – 25 minuta. Nakon toga završava u smeću, na ovaj ili onaj način.

Europska unija je shvatila da se tu ništa neće promijeniti – sve dok se građani ne “udare po džepu“. I tako je 1.4. na snagu trebala stupiti smjernica po kojoj najmanje 60% takvih plastičnih vrećica mora nešto koštati. Za dvije godine se taj postotak treba povisiti na 80%. Cilj EU-a je da se broj vrećica po glavi stanovnika do 2020. smanji na 90, a već 2025. trebalo bi biti manje od 40 plastičnih vrećica po stanovniku godišnje. Ta metoda funkcionira: u doba besplatnih vrećica u Irskoj je bilo 328 vrećica po glavi stanovnika godišnje. Nakon što su počele koštati 22 centa po komadu, broj je opao na – 16 komada godišnje!

Doduše, to su tek smjernice i članicama je ostavljeno da same odluče kako će to točno provesti. Njemačka zapravo nije osobito velik potrošač plastičnih vrećica i s oko 70 vrećica po stanovniku godišnje je daleko ispod nekih drugih zemalja, osobito onih s juga Europe. Ali i tu su mnogi trgovački koncerni već počeli s naplatom: Tschibo bilo kakvu vrećicu naplaćuje 20 centi, drogerije dm i Rosmann također već samo prodaju vrećice, od 1. ožujka to čini koncern Karstadt, a od 1.4. s naplatom je počeo i lanac trgovina odjeće C&A.

Ali problem je u tome što postoje goleme razlike između pojedinih sektora po tome koliko su im vrećice doista potrebne. Krovna udruga koja okuplja oko 22 tisuće apoteka u Njemačkoj lako je pristala preporučiti svojim članicama da prestanu dijeliti besplatne vrećice: tih par kutija s pilulama koje se tamo prodaju lako se mogu strpati u džep ili ručnu torbicu. Slično je i s trgovinama uz benzinske crpke jer tamo mušterije tek rijetko kupuju veći broj artikala.

Ali upravo sektor mode ima najviše problema s odustankom od besplatnih najlonskih vrećica. “Moda se najčešće kupuje spontano“, objašnjava Axel Augustin iz Udruge njemačkih trgovaca tekstilom. Drugim riječima, kad se ide “po spizu” u trgovinu, svatko pametan može uzeti torbu za kupovinu. Ali ako mu se u gradu dopadne zimski kaput ili odijelo, tko će sa sobom “za svaki slučaj” nositi takvu torbetinu da kupljeno onda i stane u nju? Zato 40% trgovaca tekstilom želi, barem za sada, ostati kod besplatnih najlonskih vrećica.

Naravno da se u svim sektorima razmišlja o alternativi, prije svega papirnatim vrećicama. Osobito kod tekstila doista nije toliko važno je li vrećica vodonepropusna pa da onda mora biti od plastike. Ali i tu nije baš sve idealno, upozoravaju zaštitari okoliša: i na papirnate vrećice se onda tiskaju uzorci i farbaju bojama koje su daleko od ekološki prihvatljivih. A ako neki lanac još želi papirnate vrećice sjajne površine – onda je to isto kao da se ostalo kod plastike. Jer taj sjajni, “glancavi” završni sloj papirnate vrećice zapravo je posve tanak sloj plastike i opet smo na početku problema.

Povrh toga taj “križarski” rat Europske unije protiv najlonskih vrećica je možda donekle koristan – ali posve uzaludan i besmislen obzirom na masu plastike koja također odmah dospijeva u smeće. Sjetimo se i pakiranja i zaštitnih folija na voću, povrću i mesu u samoposlugama, pravom moru plastične ambalaže kad kupimo neki električni aparat ili tek samo jednu košulju. Ali najlonske vrećice su toliko raširene da su ih primijetili čak i europski političari. Zato sad to moramo plaćati.